Sažeto: Divna priča o upornosti.Starac Santiago ribar je na malom otočiću u Karipskom moru. U posljednje vrijeme nema baš sreće pri ribolovu, no jednog jutra budi se sa novom snagom. Odlazi na pučinu, dalje no ikada. Tamo konačno lovi svoju ribu, koja ga odvuče još dalje od obale, ali on ne mari. Nekoliko dana riba ga vuče, a on preživljava loveći manje ribe.
Kada se konačno domogne ribe i ubije ju, iako mu je prirasla srcu, na putu do svoga sela napadaju ga morski psi, nekoliko ih ubije, ali svaki nanese još veću štetu njegovoj ribi.
Naposljetku on stiže u svoje selo samo sa kosturom ribe, te zadobiva divljenje svih prisutnih.
Knjiga je definitivno kvalitetna (iako je većini ljudi mojeg uzrasta dosadna), jer pokazuje surovost i upornost ljudske duše. Baš zato se mnogima i ne sviđa. Jer se boje sebe. Meni se istovremeno svidjela i nije.
Jer ima nešto posebno u njoj. Duša.
Sada vidim veliku sličnost između ovog romana i romana Galeb Johnatan Livingston, oba romana imaju istu poruku. Upornost u onome što želiš.
" A gore uz cestu starac je u svojoj kolibi ponovno spavao. Svejednako je ničice ležao, a dječak je ponovno sjedio uza nj i promatrao ga. Starac je sanjao lavove. "
-> Odabrala sam ovaj citat je u meni budi sjetu i sentimentalnost.Kao tekst Galeb Johnatan Livingston, ovaj tekst ne znam kome točno preporučiti, jer bi ga svi trebali pročitati.
Ako imate neke prijedloge za knjige, slobodno mi preporučite u komentaru.
Hvala i pozdrav. :)





